Ispred nas je nova knjiga Ružice Ruške Ciko koja u svojoj poeziji ne krije zrelost, mudrost i veštinu življenja. Ona bogatim rečnikom slaže svoje misli u slobodnoj formi, ne robuje rimi, već naprosto na papiru ostavlja misli trenutka života. Verujem da ćete u njenoj poeziji pronaći, ono što sam i ja, zajedničke trenutke trajanja. Hvala Ruški što nam je poverila svoj rukopis i tako obogatila još jedan dan PRVE MEĐUNARODNE UMETNIČKE OLIMPIJADE.

 Dijana Uherek Stevanović


Ružica Ruška Ciko

Kada se govori o Ružici Ruški Ciko novinarka iz Tivta citira Rušku koja kaže; Ja sam zapravo običan čovjek, jednostavan, nemam ni magiju ni moć da poletim visoko, jasno sam prizemljena svjesna šta hoću i koliko mogu. Zapravo sve ono što radim nameće mi veliku odgvornost ne pred sama sobom, već pred porodicom i društvom u cjelini. Rođena sam u Novom Slankamnu u blizini Novog Sada. Odrastala sam na trotoarima Beograda i njegove periferije, igrala se na obali Save i Dunava moje putovanje se ustalilo u Tivtu u Crnoj Gori. Život me nije ni mazio ni pazio, obavljala sam mnogo različitih poslova nastavjala da učim i radom podižem i sebe i porodicu.Iscrpljujući rad nije me slomio nego naprotiv davao mi je snagu i mnogo mateijala koje sam pretakala u pisane rukopise i likovne izražaje.


MOJ PRIJATELJ